U povodu obilježavanja Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu 1992-1995. godine i 32. godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, delegacija Kantona Sarajevo, zajedno s porodicama ubijenih i delegacijama drugih nivoa vlasti, položila je cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale.
Tog dana, prije 32 godine, sa agresorskih položaja koji su se nalazili na području Mrkovića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm od koje je smrtno stradalo 68 naših sugrađana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Verica Čilimdžić, Alija Čukojević, Zlatko Ćosić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić, .
Nakon polaganja cvijeća, u Narodnom pozorištu održana je Zajednička komemorativna sjednica Skupštine KS, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona.
Predsjedavajući Skupštine KS Elvedin Okerić tom prilikom je podsjetio da je Skupština KS 2007. godine proglasila 5. februar Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu opsade 1992-1995. godina.
„Danas smo se okupili upravo s tom namjerom – njegujemo kulturu sjećanja i ne dopuštamo da zaborav prekrije nevine žrtve i počinjene zločine. Sarajevo ne zaboravlja svoje građanke i građane koji su položili živote za slobodu“, poručio je Okerić, kazavši da je na današnji dan prije 32 godine na pijaci Markale počinjen jedan od najtežih zločina tokom opsade Sarajeva.
Kako je dodao, masakr na Markalama ostao je trajni simbol stradanja Sarajeva tokom 1.425 dana opsade, u kojoj je ubijeno više od 11.500 građana, uključujući 1.601 dijete, dok je više od 50.000 ljudi ranjeno, mnogi s trajnim posljedicama. Ove velike brojeve, kako je naglasio, ne treba shvatiti kao puku statistiku – iza svakog ubijenog sugrađanina je prekinuta ljudska priča, neizmjerna bol i nenadoknadiv gubitak za porodice, bližnje i cijelo naše društvo.
„I više od tri decenije nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, pitanje pravde ostaje otvoreno. Traženje odgovornosti za počinjene zločine i njihovo priznavanje nije samo dug prema žrtvama, već i temelj trajnog mira. Jer ideologije mržnje i nasilja, ako ostanu nekažnjene, ako ih ne priznaju, ne nestaju – one se ponavljaju, što danas, nažalost, gledamo i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Palestinu“, poručio je Okerić.
Prisutnima se obratio i direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović. Kako je naveo, cilj agresora bio je terorisanje i slamanje civilnog stanovništva, uz pokušaj nasilnog prekidanja činjenice da je Sarajevo multietnički, multikulturni i multireligijski centar.
„Civili su ubijani na ulicama, igralištima, u redovima za vodu, u bolnicama, školama, tramvajima, pijacama“, naveo je Džananović.
Kako je objasnio, u prvim danima opsade, na Markalama i drugim sarajevskim pijacama moglo se naći tek lišće žare, repa, mlijeko u prahu, riža, lanč-paket, ikar, feta...
„Ovo nisu samo detalji iz ratne svakodnevice. Ovo su činjenice koje pokazuju kontekst: na pijacu se nije išlo iz hira, nego iz nužde. I zato je udar na pijacu bio udar na civilni život u njegovoj najosnovnijoj formi. I zato Markale nisu 'samo' pijaca. Markale su bile meta i prije i poslije februara 1994. godine. Lokalitet je vidljiv iz daljine i lahko uočljiv. To znači da se ovakvi ciljevi nisu gađali “slučajno”. Pogađali su se zato što su to mjesta susreta civila“, naveo je Džananović.
Podsjetio je da su neposredno nakon masakra uslijedile su burne reakcije srpskog i srbijanskog vojnog i političkog rukovodstva u smislu negiranja odgovornosti, uz sramno vrijeđanje digniteta žrtava i njihovih porodica. Kako je dodao, važno je jasno naglasiti da je negiranje nastavak zločina drugim sredstvima.
Osvrnuvši se na izložbu koja je postavljena u foajeu Narodnog pozorišta "Zločin na Markalama: Ubijanje i ranjavanje civila – suđenje zločincima, negiranje istine, otpor zaboravu”, Džananović je kazao da se njom govori o kontinuitetu zločina, kontinuitetu negiranja i kontinuitetu potrebe da se činjenice zaštite.
„Na Institutu tu obavezu danas dodatno ispunjavamo objavljivanjem Interaktivne mape granatiranja Sarajeva tokom opsade, autorice Merise Karović-Babić, koja obuhvata 116 lokacija masovnih zločina na kojima je ubijeno troje ili više sugrađana. U fokus stavljamo i objavljujemo okolnosti zločina, te posebno važno ‒ identitete žrtava i drugu građu. Mapa je od danas dostupna putem web-stranice Instituta i predstavljena je povodom današnje godišnjice masakra na pijaci Markale i Dana sjećanja na ubijene i ranjene građane Sarajeva“, naveo je Džananović.
Među brojnim drugim koji su danas odali počast i položili cvijeće, sa delegacijom Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS to je učinilo i oko 200 sarajevskih učenika, dok je 200 dodatnih srednjoškolaca prisustvovalo skupu u Narodnom pozorištu kao svojevrsnom historijskom času.
