Razlozi zbog kojih je bilo neophodno donijeti Zakon o šumama u Kantonu Sarajevo

Šume i šumsko zemljište kao dobro od opće društvenog interesa, uživaju posebnu brigu i zaštitu Federacije i Kantona. Federacija BiH je bila dužna po stavljanju van snage Zakona o šumama iz 2002. godine a kasnije i Uredbe o šumama od 06.12.2011. godine, da u predviđenom roku donese propis koji tretira navedenu oblast. Stoga, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo u cilju očuvanja i zaštite šuma, jačanja njihovih funkcija, planiranja u šumarstvu i upravljanja šumama, finasiranje obnove i njihovog unapređenja pristupilo je izradi Zakona o šumama u Kantonu Sarajevo.

Imajući u vidu funkcije šume i činjenicu da šume i šumska zemljišta u Federaciji Bosne i Hercegovine zauzimaju značajne površine preko 50% ukupne površine, a u Kantonu Sarajevo 65,43%, jasno je da upravljanje i privređivanje šumama i šumskim zemljištem predstavlja vitalni državni interes. Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta, bez obzira na tip vlasništva, na području Kantona Sarajevo iznosi 82.998,88 ha. Od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta, u državnom vlasništvu je 70.746,80 ha (85,24%) a u privatnom 12.252,08 ha (14,76%).

Razlozi zbog kojih je donešen Zakona o šumama u Kantona Sarajevo su slijedeći: poslovi upravljanja koje podrazumijevaju i čuvanje i zaštitu šumskih resursa se ne mogu provoditi jer ne postoji mogućnost pokretanja i izricanja sankcija protiv počinilaca koji provode nezakonite radnje u šumi i na šumskom zemljištu. Kao nezakonite radnje se smatraju bespravna sječa i transport šumskih drvnih sortimenata, uzurpacija državnih šuma i šumskog zemljišta, odlaganje i deponovanje otpada u šumi, pojavu požara i korištenje posipnog materijala iz pozajmišta; nemogućnost izdavanja raznih odobrenja ili mišljenja prema lokalnoj zajednici ili preduzećima koja provode svoje radne poslove i zadatke; za bespravne sječe koje počinioci učine u količini većoj od 2 m3 bruto drvne mase (kada se na licu mjesta uhvate- krađa), pokretanja prijave je moguće po članu 316. Krivičnog Zakona Fedracije BiH. Kada je u pitanju sječa do 2 m3 (prekršajno djelo) ne postoji mogućnost pokretanja prijave za učinjeno djelo protiv počinilaca kao i za drvnu masu koja je zapljenjena u transportu u navedenoj količin; prijave koje su pokrenute protiv počinilaca u vrijeme važenja Uredbe o šumama (učinjenje prekršajnog djela do 2 m3), su odbačene od strane Suda za prekršaj jer ne postoji Zakon o šumama koji u kaznenim odrednicama određuje visinu kazne za učinjeno djelo;vlasnici privatnih šuma ne mogu podnositi Zahtjev za sječu u privatnoj šumi, te stoga nisu u mogućnosti da rješe pitanje nabavke ogreva za grejnu sezonu. Naime, ne može se izdati odobrenje (Rješenje za sječu drvne mase) kao i izdavanje otpremnog iskaza; na pojedinim lokacijama kada su u pitanju privatne šume konstatovana su zanačajna oštećenja stabala u formi snjegoloma ili vjetroizvala i kao takve predstavljaju žarišta za razvoj i napad biljnih bolesti i insekata. Ne saniranjem istih u jesenjem i proljetnom dijelu se može očekivati jaka gradacija insekata i njihovo prenošenje na državne šume; formanlo-pravno KJP “Sarajevo-šume“ ne može provoditi poslove gospodarenja državnim šumama (korištenje šuma) u Kantonu Sarajevo zbog ne postojanja Zakona o šumama. KJP “Sarajevo-šume“ posjeduje šumsko gospodarske osnove (ŠGO) koje utvrđuju, koja je to količina drvne mase koja se može posjeći kao i ostale neophodne radove koje je potrebno provesti.

Međutim, Zakon o šumama precizira poslove planiranja, izrade porojekata, tehnikčki prijem radova, poslove doznake i sječe drvne mase, radova na biološkoj obnovi šuma, provođenja mjera zaštite šuma od biljnih bolesti, napada insekta, protiv požarne zaštite i dr. Šumarska inspekcija kao i Uprava za šumarstvo ne može za uočene nepravilnosti na terenu poduzimati odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti; Ministrstvo privrede putem Uprave za šumarstvo ne može vršiti izradu Operativnog plana za provođenje šumsko-uzgojnih radova i radova na zaštiti šuma i izgradnji i sanaciji šumskih puteva, odnosno vršiti utrošak namjenskih sredstava. Zakonom o šumama se preciziraju vrste poslova koje se mogu finasirati iz namjenskih sredstava;naknada za općekorisne funkcije šuma koju plaćaju sva pravana lica registrovana za obavljanje djelatnosti u visini od 0,07%, se ne vrši zbog ne postojanja Zakona o šumama, jer ista nisu u obavezi da plaćaju; naknada za korištenje državnih šuma, koju plaća korisnik šuma KJP “Sarajevo-šume“, obračunava se na osnovu prihoda od drveta računajući cijenu drveta na panju i prihoda ostvarenog od nedrvnih šumskih proizvoda. Po Uredbi o šumama naknada za korištenje državnih šuma je izvnosila 7% ( po 1% za budžet Federacije i Kantona i 5% u budžet općine).

Zbog nepostojanja Zakona o šumama navedena naknada se ne bi naplaćivala; ugovor o prenosu poslova gospodarenja državnim šumama i šumskim zemljištem na području Kantona Sarajevo koji je potpisan između Ministarstva privrede i KJP “Sarajevo-šume“ 21.04.2009. godine na period pet godina, je formalno pravno van snage. Federalno ministarstvo proljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nije aktom definisala prenos poslova gospodarenja državnim šumama kada je Uredba o šumama stavljena vana snage kao što je to uradila kada je prestao da važi Zakon o šumama iz 2002. godine.